Šta je bolje od vikenda? Produženi vikend!
-„14.februar. Prva godišnjica braka. Hm..“ - razmišlja naglas blizanački
mozak.
- „Saške ʹajde
da pobegnemo negde na vikend? Hajde, hajde, hajde! Nismo odavno, a znaš koliko
mi se negde ide, a vidiš da najavljuju opet prolećne temperature.. Pa šta ako će biti kiše u petak! Pa prestaće!!! Hajde, hajde..Haaajdeee!“- reče dosadna
supruga.
-„Hajde dosadna ženo Božija! Organizuj sve i krećemo.“ -
reče suprug dosadne žene.
Odluka je pala na grad koji je tog vikenda bio pravo mesto
za zaljubljene, Vrnjačka banja. Pa da, vrlo predvidivo.😃 Odseli smo u sjajnom
hotelu „Kralj“, čije se osoblje baš potrudilo da nam ovaj kratki odmor bude
pravo uživanje. Baš kraljevski! I hvala im na tome.
Vrnjačka banja je naše najveće i najpoznatije banjsko
lečilište, smešteno na blagim obrnoncima planine Goč. Još su u antičko vreme, od
II veka, Rimljani izgradili svoja lečilišta na ovom prostoru, o čemu
svedoče brojni arheološki nalazi i rimski izvori tople vode, kao i mnoštvo kovanih
novčića sa likovima rimskih imperatora pronađenih u lekovitim izvorima. Kažu da
su na ovom prostoru dolazili legionari V legije Flaciana i VII legije Klaudiana,
kao i romanizovana plemenska aristokratija starosedelaca. Banja ima 7 poznatih
izvora mineralne vode: Topli mineralni izvor, Snežnik, Slatina, Jezero, Beli
Izvor, Borjak i Vrnjačko vrelo.
Od svih pomenutih izvora, na nas je posebno ostavio utisak izvor „Jezero“. Smešten je na samom obodu vrnjačkog parka, na kome se nalazi očaravajuće jezerce sa guskama i patkama, okružen drvenim klupicama. Zaklonjen od gužve i gradske vreve, na kome dominiraju jedino zvuci prirode, savršeno je mesto za opuštanje i uživanje. Možda i fotografisanje. 😊
Kroz Vrnjačku banju prolaze dve reke, Lipovačka i Vrnjačka,
a duž rečica proteže se šetalište Promenada od oko skoro 2 metra, okruženo
zaštićenim stablima lipa, koja stvaraju dosta prirodnog hlada. Banjska
setališta krase letnjikovci i spomenici
naših velikana, velika fontana, kao i dvadesetak mostova koji ovom mestu daju
posebnu draž. Jedan od njih je i čuveni Most ljubavi koji iza sebe krije tragičnu
priču o nesrećnoj ljubavi dvoje mladih.
Učiteljica Nada i oficir Relja,
zavoleli su se i obećali jedno drugom pre Prvog Svetskog rata. Legenda kaže da
je to bila ljubav koja je plenila pažnju i divljenje svih Vrnjčana, a most je
bio njihovo omiljeno stajalište. Kada je započeo rat, oficira Relju su poslali
na bojište u Grčku, gde se on zaljubio u prelepu Grkinju, a potom ostavio Nadu
i raskinuo veridbu. O njegovoj daljoj sudbini, legende ne kazuju ništa, a Nada
je od prevelike tuge umrla jako mlada. Danas na ovom mestu zaljubljeni parovi,
sa željom da sačuvaju svoju ljubav, ispisuju na katancima svoja imena i zaključavaju katanac za ogradu mosta, a zatim ključ bacaju u reku, sa nadom da će
njihova ljubav večno trajati. Ne znam zašto, ali mi to nismo uradili, već smo
katanac poneli sa sobom da nas seća na ove divne dane.

Na velikom
platou Trga kulture, uzdiže se brdo sa koga se voda u vidu vodopada obrušava
u specijalno ograđene bazene, ukrašene
labudovima i velikim natpisom „VRNJAČKA BANJA“ i predstavlja sjajno mesto za
fotografisanje. Odnosno, sjajno mesto za photo freak-a, mene, 😃 koja sam smarala i
smarala, da na ovo mesto dodjemo uveče da bih mogla da snimam i fotografišem,
bez upadice prolaznika. I da uživam u zvucima vodopada, naravno. Šta sve ovaj
čovek (nekad ga zovem i muž) neće istrpeti zbog mene. Mora da me mnogo gotivi,
ovaj voli.😂
A iznad Trga, na crkvenom brdu ispod Hrama Presvete Bogorodice,
nalazi se čuvena letnja pozornica u banji, koja od 2010. godine nosi natpis
„Amfiteatar Danila Bate Stojkovića“. Ovo kultno zdanje je mesto na kome se
održavaju mnoge kulturne manifestacije,
pozorišne predstave, koncerti i slično.
Središnje mesto Promenade zauzima simbol Vrnjačke banje,
čuveni i nasmejani vrabac Gočko, koji je dobio ime po planini Goč. Gočko je odeven u
tradicionalnu srpsku narodnu nošnju sa šajkačom i opancima i, u stvari,
predstavlja maskotu Igara bez granice, koje su se održale upravo u Vrnjačkoj
banji 1990. godine. Banja je ispunjena mnogobrojnim putokazima, te je
snalaženje jako jednostavno, maltene je sve na dohvat ruke.
Pošto je naša poseta bila u zimskom periodu, ništa nam
drugo ne preostaje nego da banju ponovo posetimo u letnjim mesecima i uživamo u
svim ovim prirodnim lepotama. A sigurno i istražimo još neka sjajna mesta. Nakon tri
dana šetkanja, pentranja, pijuckanja lekovite vode, uputili smo se dalje. Na
putu do kuće, skoknuli smo u kratku posetu i obišli nekadašnju srednjovekovnu srpsku prestonicu, uz pesmu razume se.
Odakle si seele,
deevojano mlaada, iz Srbije brale, iz Kruševca gradaa.. 😊
Kruševac predstavlja centar Rasinskog okruga, grad veoma bogate
istorije i tradicije.
U sklopu parka nalaze
se crkva Lazarica, Narodni muzej i spomenik knezu Lazaru.
Crkva Lazarica je dvorska crkva kneza Lazara i sazidana je oko 176. godine i predstavlja biser graditeljstva Moravske škole. Mene je njena lepota ostavila bez daha.
Crkvu je posvetio arhiđakonu Stefanu, zaštitniku dinastije
Nemanjića. Karakteriše je vizantijski način zidanja, smenjivanjem reda žutog
tesanika sa tri reda crvene opeke, a urađene su i široke spojnice maltera, koje
izbijaju iz zavni koju stvara zid.
Naspram crkve, nalazi se Narodni muzej sa bogatom zbirkom esponata od praistorije do XX veka, sa akcentom na srednji vek i doba kneza Lazara.

Produžili smo dalje do Trga kosovskih junaka na kome ponosno
dominira simbol Kruševca, Spomenik kosovskim junacima. Spomenik je delo srpskog
vajara Đorđa Jovanovića, visine je 6 metara u obliku mermerne piramide, u neoklasičnom
stilu sa jasnim vajarskim simbolima. Je lʹ treba da spomenem znatiželjne prolaznike koji su me u čudu posmatrali iz kojih sve uglova fotografišem i u kakvim sve pozama? Dobro je.. Nijedan auto me nije pregazio..😂
Nedaleko od trga, nalazi se Spomenik ratnicima iz
Prvog Svetskog rata (1912.-1918.) delo vajara
Dragana Dimitrijevića, u obliku kvadratne forme, sa likovima znanih i neznanih junaka i vojskovođa. Nalazi se na trgu "Fontana" i postavljen je na Vidovdan 1933. godine, dok je kamen temeljac postavljen 1.decembra 1988.Ovde se naše putešestvije završava. Puni utisaka krenuli smo kući, u tišini, sumirajući prethodne dane, pomešane misli i osećanja. Bilo je ovo sjajno obeležavanje godišnjice braka.. Ne bunim se ako svaka naredna bude u istom duhu😃 U Banju ćemo se sigurno ponovo vratiti. Doći ovde u zimskom periodu bila je prava stvar.. Doći ponovo, kada sunce malo jače ogreje, biće sjajna stvar.
Comments
Post a Comment